Sep 20, 2018 Last Updated 9:04 AM, Sep 20, 2018

PROGRAMI: Najnovije

Što je dopušteno raditi s mobi…

Danas svoje pametne telefone koristimo za sve – od njihovih primarnih uloga...

Vožnja pod utjecajem alkohola …

Neke analize stručnjaka upozoravaju da već 0,2 promila alkohola u krvi ima nepov...

Preporuka roditeljima i vozači…

Mladen Stjepan Vitković-Stipko   Dana 3.09.2018 počinje nova školska ...

SIGURNA VOŽNJA: Neverbalna komunikacija vozača

Kategorija: Sigurno voziti

Vozači sjede u vozilima, u pravilu zvučno „izolirani“ od okružja, ometani bukom motora svoga vozila i eventualno zvukom radioprijemnika (ili nekog sličnog uređaja za reprodukciju glazbe ili govora) ili razgovorom suputnika u vozilu.

piše: Nenad Zuber

Vozači u vozilu uglavnom su lišeni izravne, verbalne komunikacije s drugim vozačima iako je ona prijeko potrebna. Iako su lišeni slušanja i govorenja kao najuobičajenijeg načina dvosmjerne komunikacije, oni MORAJU s drugim vozačima komunicirati – neverbalno. Moraju pratiti neverbalne poruke koje im šalju drugi vozači i na njih reagirati. Na taj im način šalju povratnu informaciju da su razumjeli njihovu poruku. U protivnom može doći do nesporazuma i prometne nesreće.

To je komunikacijski odgoj!

To je dvosmjerna komunikacija u prometu!

To je društveno (socijalno) prihvatljivo ponašanje u prometu usmjereno ka drugima!

Koji su komunikacijski kanali za slanje poruka drugim sudionicima prometa na raspolaganju vozačima?

Nema ih puno u odnosu na druge vrste komunikacija u društvu. Ako ih nema puno znači da možemo ograničeno komunicirati. Kada je broj kanala za komunikaciju među vozačima ograničen, onda je i broj poruka koje vozači mogu slati drugim sudionicima prometa – ograničen!

Izravni kanali (poruke, znakovi) koje vozač može i mora koristiti u komunikaciji s drugim vozačima su: svjetla, stop svjetla, pokazivači smjera, truba (negdje je zabranjena ili vremenski zabranjena, u blizini bolnica, škola, negdje dozvoljena samo u nuždi).

Dodatne neverbalne poruke među vozačima (sporazumijevanje, međusobno komuniciranje i interakcija) mogu biti poslane znakovima rukom, pokretima ruke, pogledom, mimikom, pokretima glavom, osmijehom ... ili na drugi sličan način. Samo u rjeđim slučajevima komunikacija između sudionika prometa može biti čak i verbalna (riječima).

Isto tako položaj automobila koji zauzme vozač na prometnoj traci, cesti, parkiralištu ili bilo kojoj drugoj prometnoj površini također je poruka – komunikacija drugim sudionicima prometa.
 

disko 1
Svjetla su komunikacija u prometu

Ponašanje u prometu je također poruka drugim vozačima, pješacima ili onima koji nadziru promet. Ponašanje je komunikacija ili komunikacijski čin kojim se pošiljatelj poruke (svojim ponašanjem) obraća primatelju poruke (drugome vozaču, pješaku ..). Ponašanje kao poruka, komunikacija, povezano je sa stavovima pojedinca. Stav uključuje spremnost na akciju iz čega proizlazi da stav utječe na ponašanje (Moj stav prema uključivanju pokazivača smjera baš u svakoj situaciji je slab ili negativan – to znači: neću davati znakove pokazivačima smjera pri skretanju, promjeni prometne trake …! „Što koga briga kuda ja vozim“).

Dakle, nedavanje znaka pokazivačem smjera je također znak – komunikacija! Ali u pravilu pogrešna s obzirom na namjeru vozača. Kako ponašanje može biti propisno i nepropisno, kulturno i nekulturno, odgovorno i neodgovorno, opasno i ne opasno, rizično i bez rizika … tako isto komunikacija može biti pogrešna, prespora, može izostati, ili može biti pogrešno „pročitana“ ili shvaćena.

U svakoj komunikaciji vozač (pošiljalac) nešto otkriva o sebi, govori o svojem odnosu prema drugom sudioniku prometa. Zato, kao i ponašanje sudionika prometa tako i same osobe (vozače, bicikliste, pješake, putnike …) prema njihovom načinu komunikacije kvalificiramo kao kulturne, nekulturne, odgovorne, neodgovorne, opasne, rizične, sigurne …

Zato komunicirajmo u prometu s drugima!


0
0
0
s2sdefault